U mjesecu posvećenom muškom zdravlju predstavljamo vam glavnog terapeuta Glavic Clinic, čovjeka koji razmišlja kao znanstvenik, a svakodnevno svojim radom pomiče granice neurorehabilitacije. Njegov “movember look” nije poza, nego stav i podsjetnik da snaga ne dolazi iz rigidnosti, nego iz samosvijesti, dosljednosti i žara koji pokreće cijele timove.
Filip Mikšić jedan je od ključnih ljudi u timu GC-a. U neurorehabilitaciji je gotovo dva desetljeća. Još kao studenta fizioterapije zaintrigirala ga je kompleksnost, ali i sloboda i individualni pristup koje taj posao otvara. Karijeru je započeo u udrugama za cerebralnu paralizu i na neurološkim odjelima bolnica, no pravi profesionalni zaokret dogodio se kad se prije osam godina, dolaskom u Glavic Clinic, susreo s robotskom rehabilitacijom:
Glavic Clinic bio je pionir kad sam došao, a i danas je jedino mjesto u Hrvatskoj koje nudi ovakav nivo terapije. To me potaknulo da razmišljam izvan svega što sam ranije znao o rehabilitaciji. Robotska neurorehabilitacija otvorila mi je potpuno novi svijet istraživanja.
Robotika i ljudskost
U eri kad se medicina sve više oslanja na tehnologiju, Filip podsjeća da nijedan algoritam ne može zamijeniti ljudsku intuiciju.
Robotika je alat koji diže neurorehabilitaciju na novu razinu. Ali ne postoji algoritam koji može zamijeniti čovjeka. Stalno surađujem s kliničarima i instruktorima, brainstormamo kako unaprijediti uređaje, povećati efikasnost i promijeniti mindset. To je evolucija i tehnologije i nas.
Njegov rad ne pokazuje samo što robotika može, nego i koliko daleko možeš ići kad ne pristaješ na prosječnost. Filip ne stvara samo terapijske protokole, on je taj koji vjeruje da neurorehabilitacija nije samo mehanika tijela, nego i arhitektura nade. Proces koji traži kreativnost, promišljanje i empatiju.
Poput arhitekta, gradiš sinergiju između pacijenta, sebe i robota. Moraš znati prepoznati svaki detalj i složiti ga u cjelinu koja funkcionira. Neurorehabilitacija je kompleksna, ali i lijepa. Daje ti slobodu da budeš svoj. Ima u tome i umjetnosti i intuicije.
Kreativnost nadilazi limite tehnologije
I nakon više od 2000 pacijenata, Filip priznaje da se još uvijek iznova iznenadi onime što se može postići.
Ovaj posao od tebe traži da budeš kreativan – ne možeš ga samo odraditi. To je moj najveći drive. Svaki pacijent je svemir za sebe i natjera te da razmišljaš out of the box. Uz istu dijagnozu moraš uzeti u obzir emotivno, psihološko i socijalno stanje. Možeš primijeniti stari pristup, nešto što si već radio i naučio i skužiti da to neće ići tako s novim pacijentom. Takoreći, bacaš sve dotad u vodu i kompletno si otvoren novim opcijama, pristupu, radnoj hipotezi, pogledu na koncept. I kad sve sjedne vidiš da se čuda stvarno događaju. Jedino što možeš reći je: wow.
Emocionalna iskrenost kao profesionalna vrlina
Iza smirenog tona i preciznih pokreta stoji i emocionalna snaga. Kad ga pitaš koliko je posao emotivno zahtjevan, ne okoliša:
Jako. I to je dobro. Ne možeš imati štit. Moraš biti iskren, ogoljen, ali realan. I uvijek zadržati nadu. Kad pacijent vidi da mu ne prodaješ priču, nego stvarnost, tad te prihvati i ide s tobom do kraja. Zajedno nadilazite problematiku, prolazite rovove i zajedno gorite. To je najiskreniji rad koji postoji. Iz njega nastaju mala čuda.
Za Filipa, nada nije apstraktna riječ, nego srž posla:
Pacijent često ne vidi da može. Naš je posao da ga podignemo i motiviramo. Neurorehabilitacija nije samo medicinska procedura, nego interdisciplinarni proces koji uključuje obitelj, okolinu, motivaciju i povjerenje. Sve karike moraju biti iskrene. Samo tada terapija ima smisla.
Kad se život promijeni i nadu treba pronaći
Što reći ljudima koji ne znaju ništa o robotskoj neurorehabilitaciji, a iznenada im zatreba, njima ili bliskim osobama?
Kad se tako nešto dogodi, život se potpuno promijeni, i osobi i najbližoj okolini. Postoje faze i težine stanja. Što osoba više izgubi slobode, toliko više izgubi i nade. Put je dug, ali nade uvijek ima. Nije u pitanju samo motorika već obnova života. Moj je zadatak pokazati da je život i dalje vrijedan življenja.
Muževnost kao mindset
Filipov prepoznatljivi vizualni identitet – stiliziran, s dozom old-school šarma i movemberskog stava, odraz je njegovog životnog stila.
To sam ja. I u poslu i privatno. Još kao klinac, kad sam vozio skejt i slušao punk. Radim samo ono što mi ima smisla i što me veseli.
Filipova životna filozofija prelijeva se u njegov profesionalni svijet da uvijek iznova traži načine kako terapiju pretvoriti u umjetnost, spojiti tehnologiju i toplinu, preciznost i ljudskost.
